Abstract
Cilj rada: Željelo se procijeniti kako dugotrajna upotreba triju intrakanalnh lijekova utječe na mikrotvrdoću i otpornost na lom radikularnog dentina.Materijal i metode: Kemomehanička preparacija obavljena Protaperovim rotirajućim instrumentima do F3. Zubi su zatim stavljeni u inkubator i čuvani na temperaturi od 37 °C u 100 posto vlažnom okružju te su slučajnim odabirom podijeljeni u tri skupine: trostruka antibiotička pasta (TAP), pasta od kalcijeva hidroksida (Apexcal), Ledermix. Nakon primjene lijekova svi su ulazni otvori zabrtvljeni 4 mm debelim slojem Cavita. Uzorci su zatim uskladišteni tjedan dana, mjesec dana i tri mjeseca. Od svakog uzorka uzeta su po dva dentinska cilindra debljine 3 i 5 mm. Za otpornost na lom korištena je cervikalna trećina, a za procjenu mikrotvrdoće srednja trećina. Mikrotvrdoća je ispitana testerom Knoop Microhardness, a otpornost na lom univerzalnim ispitnim uređajem. Rezultati: Kalcijev hidroksid najsnažnije je negativno djelovao na fizička svojstva radikularnog dentina u usporedbi s TAP-om (p = 0,0100 nakon mjesec dana) i Ledermixom (p = 0,0001 nakon mjesec dana). Kako se povećavalo razdoblje djelovanja, tako su se pogoršavala fizička obilježja radikularnog dentina. Zaključak: Dugotrajno korištenje kalcijeva hidroksida, TAP-a i Ledermixa (p = 0,0001 nakon 3 mjeseca) znatno utječe na mikrotvrdoću i otpornost na lom radikularnog dentina.